Evo me na promenadi nove valne dužine. Riječi je za sada malo ali priča počinje od samog početka.U mirisu jeseni zapliskuje me sjećanje na ljetne tople dane, plaže i sviježina mora kod stojim, sjedim ili hodam po plaži u potrazi za sviježu krv nove smjene neisunčanih turista u nadi da će baš neko od njih biti počasni gost broda kojeg bukiram. A bilo je naravno dugo i toplo ljeto, borba za svaku kunu i nemilosrdna konkurencija koja će pokušati na svaki način da desetkuje vaše borbene redove na ovakav ili onakav način da bi dokazala da je bas njihov izlet bolji od moga.
I kada se uporede ta dobra četiri i pol mjeseca znoja, psiholškog rata, nervoza, seljačkih faca u kupaćim kostimima sa proredima među zubima kako zavode ''nevine'' istočnjakinje, ponekad nedovoljno održavanje plaža pored plavih zastavica za čistoću i uređenost, gutljaj evropejizma pomješan dalmatinskom bevandom, skupoća cijenika svake godine i teškoća da konačno naselje Medena dobije bolji izgled, malo finansiski moćnije goste, no i odbaci poltrone koji kvare image hrvatskog turističkog blaga, pogledam more, pogledam niz maslina dok biciklom vozim prema plaži, osjetim miris joda, soli, vina, domaće rakije u zraku, pogledam nebo i kazem, Bože hvala ti za ovo.Moje duhovno i tijelesno zadovoljstvo zbog koje ponovo svako novo jutro zavolim ovaj svijet i krećem sviježim mislima naprijed, kao novak koji jedva čeka da obuče uniformu i krene u boj, u boj!!!
Priča o lijepim stvarima uvijek uspje uništiti ružnoću ovoga svijeta. Neka se samo množe kroativni ljudi. Ako ih ne nađemo u dovoljnom broju, počnimo ih uvoziti! Show must go on!!!
Нема коментари:
Објави коментар